Prije negoli započnemo s ovogodišnjim programom kinoteke, za vas smo pripremili nekoliko preporuka za gledanje uz koje ćemo vam skratiti čekanje. U mnoštvu glazbenih dokumentaraca premijerno prikazanih u minuloj godini, svakako se izdvojio i onaj o jednom od najutjecajnijih rock sastava u povijesti, 'The Velvet Underground'.
Poput glazbe koju su stvarali, tekstova koje su pisali i trendova koje su stvarali, film znamenitog indie filmaša Todda Haynesa (''Velvet Goldmine'', ''Far from Heaven'', ''I'm Not There'', ''Carol''…) je unikatan i potpuno različit od većine generički snimljenih glazbenih dokumentaraca. Njegov pristup materijalu nalik je kolažu crno bijelih fotografija, rijetkih arhivskih snimaka i izjava preživjelih članova benda, a nemalo nalik avangardnim filmovima Paula Morriseya ili Jonasa Mekasa koji su svoju afirmaciju doživjeli tih istih 60-ih, također pod budnim okom 'svemogućeg' Andy Warhola.
Saznajemo tako iz kojih podneblja su stigli osnivači grupe, svestrani velški instrumentalist John Cale i talentirani tekstopisac, pjevač, gitarist i pjevač Lou Reed, kako su se upoznali i oformili grupu. Naravno, svojim osebujnim stilovima i pristupom, dvojac je stvorio glazbu ispred svojeg vremena, glazbu koja se nije širila daleko izvan 'underground' klubova i bitničke, odnosno, avangardne scene, ali koja je svejedno ostavila izuzetan utjecaj za nadolazeće generacije glazbenika. U vrijeme kad su jedni 'The Beatlesi' tek počeli širiti svoje svjetonazore i stvarati ozbiljniju glazbu koja se sramežljivo odmicala od svima znanih melodičnih pjesmuljaka, ovi su pak pisali tekstove o transvestitima, sadomazohizmu ili ovisnosti o teškim drogama. Glazba im je bila složena i nerijetko je koketirala s eksperimentalnom i psihodeličnom, ali je u konačnici ipak bila njihova, posebna.
Govori se i o njihovim, a pritom prvenstveno mislim o Reedu i Caleu, odnosima s Warholom, ali i fatalnom Nico s kojom su surađivali na svojem epohalnom prvijencu 'The Velvet Underground & Nico'. Naravno, u fokusu filma su ipak sami odnosi između članova benda, njihovim kreativnim slaganjima, ali razilaženjima, a na kraju i samom raspadu grupe, odnosno, lansiranju solo karijera. Postoji i dodatan razlog zbog kojeg je Haynes imao ovako specifičan pristup materijalu, a taj je posve banalan. Naime, premda su u startu karijere neprestano 'visjeli' u 'Tvornici' svojeg patronata Andy Warhola koji je među ostalom bio poznat po beskonačnim snimanjima svojih prijatelja, ali i potpunih stranaca, samih arhivskih snimaka benda paradoksalno i nema osobito mnogo.
Haynes se stoga dohvatio raspoloživog materijala koji se uglavnom sastojao od fotografija, poslužio se audio snimkama starih intervjua i određenih 'friškijih' intervjua i složio ih u jedan kaleidoskopski kolaž, nerijetko uz uporabu tehnike 'razlomljenog ekrana'. Bili vi ljubitelji njihove glazbe ili ne, svakako pogledajte ovaj uistinu poseban dokumentarac koji će vas upoznati sa stvaralačkom energijom, ali istovremeno i destrukcijom jednog od najznačajnijih rock sastava u povijesti.
Piše: Ivica Perinović
