Koliko god bilo teško suspregnuti emocije i poželjeti da netko drugi ispisuje ove retke dok se u mislima još roje tako živa sjećanja na njegove briljantne uloge, legendarni glumac Donald Sutherland je u 88. godini napustio ovaj ludi planet i zadužio nas na jedan adekvatan In memoriam!
Rođen 1935. u kanadskom lučkom gradiću Saint Johnu, Donald nije imao lako djetinjstvo jer je zbog svoje krhke građe često bio izložen teškim bolestima. U dobi od 12 godina, Donald je život u seoskom kućanstvu zamijenio gradom, a prvi posao je našao već s 14 kao dopisnik za lokalnu radio postaju. Tijekom studija na sveučilištu u Torontu je zavolio glumu, bio je i član jedne amaterske glumačke trupe, a kako se nije želio baviti inženjerstvom već isključivo glumom, 1958. je napustio rodnu Kanadu te se otisnuo preko oceana gdje se u Londonu upisao na tamošnju Akademija glazbene i dramske umjetnosti.
Talentiran i upečatljiva izgleda – vrlo visok, mršav, izdužena lica i prodornih svijetlih očiju, Donald se s lakoćom snalazio na kazališnim daskama, a tamo je i zapažen od brojnih casting agenata koji su mu već kroz prvu polovicu 60-ih našli brojne uloge na TV-u i filmovima. Na filmu je debitirao na posve poseban način. Naime, premda bi ZF horor ''Dvorac živih mrtvaca'' (1964.) bio prvenstveno zapamćen po samo još jednom nastupu velikog Christophera Leeja, Donald je u spomenutom filmu dobio ne jednu već tri (!) uloge te je tumačio narednika Paula, starca i vješca. Nastavio je tako još par godina skupljati glumačko iskustvo kroz britanske horore i TV serije poput ''Osvetnika'', no svjetskoj javnosti je upao u oči 1967. kao jedan od ''Dvanaestorice žigosanih'', blesavi vojnik Pinkley.
Do kraja šarenih 60-ih je skupio još pozamašan broj nastupa u TV serijama i filmovima, a najveću priliku mu je 1970. pružio ni manje ni više već legendarni redatelj Robert Altman dodijelivši mu ulogu 'ispaljenog' vojnog kirurga Hawkeyea u urnebesnoj komediji ''M.A.S.H.''. Nakon te zapažene role, Sutherland je postao 'vruća roba' u Hollywoodu i uloge su mu stizale kao na traci. Bio je tako hipijevski tenkist Oddball u ratnoj komediji ''Kellyjevi heroji'' (1970.), svećenik Dupas u ''Mala ubojstva'' (1970.) pa čak i Isus Krist u antiratnoj drami ''Johnny je uzeo pušku'' (1971.), a onda je stigla još jedna njegova nezaboravna uloga, ona detektiva Klutea u istoimenom krimi trileru Alana J. Pakule gdje je ekran dijelio s magičnom Jane Fondom. 1973. Sutherland bilježi ulogu tugujućeg oca u po mnogima jednom od najboljih horora svih vremena, ''Ne okreći se'' Nicolasa Roega.
Nisku uspjeha 70-ih nastavlja i kao sadistički fašist Attila Mellanchini u Bertoluccijevom epu ''1900'' (1976.), pustolov i erotoman Casanova u istoimenom filmu velikog Fellinija, opasni njemački špijun u ratnom trileru ''Orao je sletio'' (1976.), odnosno, sanitarni inspektor u paranoičnom ZF hororu ''Invazija tjelokradica'' (1978.). U novo desetljeće Sutherland je zakoračio na krajnje upečatljiv način, kao glava kuće Jarett u razornoj drami Roberta Redforda ''Obični ljudi'' (1980.). Uloga kirurga pred važnom odlukom u ZF drami ''Threshold'' mu donosi nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Karlovym Varyma što je jedna od rijetkih premda ih je Donald zaslužio mnogo.
Nastaviti nabrajati sve njegove upečatljive uloge bio bi prilično pozamašan pothvat jer je za života, što na filmu, što na TV-u, zabilježio gotovo 200 nastupa, a da ga upamte i mlađe generacije zaslužan je ponajprije mega uspješan serijal ''Igre gladi'' u kojem je tumačio dijaboličnog predsjednika Snowa. Izuzev svojeg nezaboravnog talenta i pregršt uloga za pamćenje, Donald nam je u nasljeđe ostavio i svojeg sina, također uspješnog glumca Kiefera. Gospodine Sutherland, hvala vam od srca na svemu što ste pružili filmofilima diljem globusa!
Piše: Ivica Perinović
