Mel Gibson, jedna od najpopularnijih i najvoljenijih glumačkih zvijezda 80-ih i 90-ih odlučio se 1993. okušati i iza kamere, jer, ako to mogu njegove kolege poput Kevina Costnera, Clinta Eastwooda i sl., zašto ne bi i on? Izbor za redateljski debi pao je na adaptaciju istoimenog romana književnice Isabelle Holland ''Čovjek bez lica''. Gibson se uz režiju odvažno primio i glavne uloge slikara, kojem su lice i dio tijela disfigurirani gadnim opeklinama zadobivenima u teškoj prometnoj nesreći. Mnogi su ostali nemalo iznenađeni baš tim izborom za redateljski debi, a osobito ulogu koja mu uz prilično uvjerljivu masku i šminku narušava izgled seks simbola, no veći dio kritike nije štedio riječi hvale za tako smjelu adaptaciju.
Okuražen pozitivnim kritikama i reakcijom svojih gorljivih fanova, za sljedeći 'izlet' u redateljske vode Gibson bira nešto daleko zahtjevnije, povijesni spektakl kakav bi se usudili raditi tek najveći redatelji. Riječ je naravno o filmu ''Hrabro srce''. Isprva je Gibson odbio ponudu producenata, no kako je vrijeme odmicalo, misli su mu sve više lutale ka priči o škotskom buntovniku Williamu Wallaceu te je naposljetku pristao režirati, ali ne i glumiti spomenutog heroja. Njegov izbor je bio Brad Pitt, no ubrzo se predomislio pa je odlučio ponoviti dvostruku ulogu redatelja/glumca.
Kao što već i sami znati, ''Hrabro srce'' nas vraća u 13 stoljeće u Škotsku. Zemlja se nalazi pod čvrstom čizmom engleskog kralja Edvarda I. zvanog 'dugonogi', a ne mogavši više trpjeti njegovu tiraniju, William Wallace pokreće bunu s kojom bi njegova voljena Škotska na kraju eventualno stekla svoju neovisnost.
To je naravno tek ultrakratki sinopsis ovog vrhunskog povijesnog spektakla koji u maniri onih najvećih u svojoj priči krije i romansu veću od života, političke intrige, nezaboravne i grafički izuzetno eksplicitne bitke i bezbroj replika od kojih vam se naježi koža svaki put kad ih iznova čujete. Gibson je dakako oduševio svojim radom kako iza, tako i ispred kamere, no nisu baš svi bili osobito sretni. Naime, brojni povjesničari su mu spočitavali nebrojene pogrešne interpretacije događaja i likova, no ti isti očigledno nisu do tad shvatili kako stvari funkcioniraju u Hollywoodu.
Kad se oduzmu pojedini uistinu šokantni prizori nasilja, ''Hrabro srce'' je jedan izuzetan povijesni spektakl koji pršti uzbuđenjem i emocijama, fantastično režiranim i snimljenim akcijskim sekvencama, pričom (bila ona na kraju potpuno istinita ili ne) većom od života i likovima koji vam se trajno urežu u pamćenje. Među ostalima, takvu kvalitetu su prepoznali i članovi Akademije koji su film 1996. ovjenčali s pet 'zlatnih kipića' uključujući i one za najbolji film, odnosno, režiju. Gibson je svima dokazao kako uz glumački posjeduje i zavidan redateljski talent, a to potvrđuje i dan-danas s filmovima poput ''Grebena spašenih''.
Valja još i spomenuti kako je u samoj konačnici ''Hrabro srce'' trebalo biti nekih 18 minuta duže (kino verzija traje 177 min.), scene nasilja još i brutalnije, a u jednom od brojnih intervjua sam autor je čak spomenuo kako postoji i četverosatna verzija koju možda jednog dana i dočekamo, makar u Blu-ray ili DVD izdanju. Sve u svemu, Gibson i njegovo ''Hrabro srce'' se i nakon 25 godina od svoje premijere čvrsto odupiru okrutnom zubu vremena, iznova nadahnjuju i oduševljavaju kako mlade i tako nešto starije generacije zbog čega bez ikakve sumnje zaslužuje trajno mjesto na popisu najboljih.
