Na današnji dan prije točno 60 godina održana je premijera jednog od najznačajnijih filmova u povijesti, Godardove krimi drame ''Do posljednjeg daha'' (izvorno À bout de souffle). Po mnogim stručnjacima upravo je ovaj film jedan od najranijih i najutjecajnijih ostvarenja unutar tada začetog francuskog novog vala.
Radnja filma prati buntovnog i problematičnog mladića Michela Poiccarda (tumači ga Jean-Paul Belmondo) koji poslije krađe automobila i ubojstva prometnog policajca pokušava iz Pariza pobjeći u Rim, zajedno sa svojom djevojkom, američkom studenticom novinarstva Patriciom Franchini (tumači je Jean Seberg).
Prvi dugometražni film Luca Godarda imao je jednostavnu premisu i nerazrađene dijaloge, no ono što je oduševilo kritiku i osvojilo publiku bio je sam pristup realizaciji. Priču je osmislio Godardov kritičarski kolega iz revolucionarnog filmskog časopisa Cahiers du cinéma François Truffaut. Ovaj je pak doradio i umjesto klasičnog pristupa snimanju, glumce je iz zatvorenih studija 'izbacio' na pariške ulice gdje im je dopustio improvizaciju u dijalozima sa što poželjnijim slengovskim upadicama. Od naglih rezova kadrova pa sve do onih 'vječnih' poput 15 minutnog prizora u spavaćoj sobi, Godard je koristio brojne nekonvencionalne načine kako bi povezao priču, a zahvaljujući sveprisutnom hommageu američkim filmovima (posebice noiru) i Bogartu od Belmonda je dobio jednu od najkulerskijih izvedbi u povijesti sedme umjetnosti koja je kasnije bezbroj puta imitirana.
Naravno, posebnu ulogu u filmu je imao sam 'grad ljubavi' Pariz koji je kroz objektiv kamere Raoula Coutarda oživio na do tad neviđen način. Umjesto uobičajene uporabe umjetne rasvjete i reflektora, fiksiranih kamera i šina, Coutard je prigrlio prirodno svjetlo te je kameru koristio direktno iz ruke, a neke kadrove je 'lovio čak i iz invalidskih kolica. Publika je prigrlila taj ironičan i buntovan pristup i Godard je postao pravi 'mesija' francuskog novog vala. Svi su s nestrpljenjem iščekivali njegove nove radove, a nas veseli što je takvih kroz narednih 6 desetljeća bilo više od stotinu (!) od kojih smo posljednji (''Le livre d'image'') mogli pogledati prije samo dvije godine.
