Posljednjeg dana Proljetne konferencije Kino mreže Ana Đorđić održala je radionicu analize filma i predstavila svoju knjigu „Film u školi“.
Đorđić je započela postavivši pitanje što je filmska pismenost i zašto je važna.
- To bi trebalo bi trebalo pitanje opće kulture, baš kao i likovna, glazbena, literarna... No, film je zapostavljena grana umjetnosti, barem do nedavno, gotovo ništa se nije učilo. Uglavnom je to prepušteno samovolji nastavnika, to bi trebalo instituticioanalizirati, kazao je Zvonimir Rumboldt.
Objasnila je zatim Đorđić pojmove filmske pismenosti, filmske kulture, audiovizualne edukacije, filmske edukacije te metodike filmske edukacije kao krovnog termina.
Kao četiri toposa filmske edukacije navela je školu, kino, filmske festivale te kulturne institucije/kinoklubove/udruge civilnog društva. Sudionici su prokomentirali svaki topos navodeći prednosti i uzimajući u obzir „filmsku čaroliju“. Naglasili su i važnost filmske pismenosti u današnje vrijeme obilježeno brzinom informacija, manjku koncentracije i dostupnosti sadržaja različite umjetničke kvalitete.
Naime, kao srednjoškolska nastavnica hrvatskog jezika i književnosti, dugogodišnja suvoditeljica programa ‘Filmska naSTAVa’ za srednjoškolce u kinu Tuškanac te predavačica metodike filma na Školi medijske kulture ‘Dr. Ante Peterlić’, Ana Đordić upustila se u znanstvenoistraživački pothvat izazvan spoznajom da je filmska edukacija u srednjim školama zapuštena te da, unatoč vrijednim naporima pionirskih metodičara nastave filma, model filmske edukacije na srednjoškolskoj razini nikada nije usustavljen. Štoviše, kako to primjećuje njezin kolega Ilija Barišić u recenziji, filmska edukacija u srednjoškolskom obrazovanju postala je jedna od stalnih polemičkih točaka kojima se bavi stručna javnost, osobito u kontekstu reformi obrazovanja.
Ana Đorđić prezentirala ju je govoreći o metodologiji, hrvatskim filmskoedukativnim politikama, odnosu školstva prema filmu nekoć, ali i prikazujući rezultate provedenih anketa o filmskoj pismenosti s profesorima i učenicima.
Sudionici su raspravljali o načelima filmske edukacije, proučavali strukturu nastavnog sata, kao i metodičke obrade filmova.
Valja naglasiti da su filmski predlošci za metodičku obradu domaće proizvodnje - četiri kratkometražne ‘uspješnice’ hrvatske kinematografije, dobro poznate međunarodnoj i domaćoj festivalskoj publici: igrani film Zvjerka (2015) Daine O. Pusić, animirani Ježeva kuća (2017) Eve Cvijanović, eksperimentalno-animirano-dokumentarni Plac (2006) Ane Hušman i dokumentarni Oni samo dolaze i odlaze (2017) Borisa Poljaka.
Na koncu konferencije pogledali su Oni samo dolaze i odlaze te na primjeru toga filma proveli analizu.
