Čekanje do skorašnjeg otvorenja kinoteke skratit ćemo vam uz jednu toplu filmsku preporuku prošlogodišnjeg naslova koji je mnogim filmoljupcima lako moguće 'promaknuo ispod radara', a bila bi prava šteta propustiti ga. Riječ je naime o triler drami ''As Bestas'' (u našem prijevodu, ''Kao zvijeri'') djelomično inspiriranoj potresnim istinitim događajima koji su se zbili u Galiciji u periodu od 2010. do 2014.
Antoine (D. Ménochet) i Olga (M. Foïs) sredovječni su francuski supružnici koji su novo, zrelije poglavlje života odlučili nastaviti u Santoalli, polupraznom selu smještenom u ruralnom djelu španjolske provincije Galicije. Zaljubivši se u taj pitoreskni kraj, Antoine i Olga odlučni su u renovaciji derutnih i napuštenih starih kamenih kuća kako bi tim činom revitalizirali kraj u kojeg su se bezuvjetno zaljubili. Za kruh u međuvremenu marljivo zarađuju prodajom voća i povrća iz vlastita eko uzgoja.
Njihovo prisustvo možda i ne bi toliko smetalo nekolicini preostalih mještana, no zadrta i negostoljubiva braća Xan (L. Zahera) i Lorenzo (D. Anido) im zamjeraju jer ne žele svoje imanje poput ostalih prodati nizozemskoj kompaniji koja bi tamo postavila moderne vjetrenjače. Naime, Xan i Lorenzo žele napustiti rodni kraj smatrajući kako tamo nema budućnosti za njih, ali Antoine i Olga smatraju suprotno i čvrsto se odupiru njihovoj želji. Napet odnos polako izaziva trzavice koje u konačnici kulminiraju potpuno iracionalnim divljačkim činom…
Jedan od najistaknutijih španjolskih redatelja današnjice, Rodrigo Sorogoyen (njegovog ''Kandidata'' ste svojevremeno imali priliku pogledati na našoj ljetnoj pozornici), inspiraciju za svoj najnoviji film pronašao je u jezivim istinitim događajima (nizozemski par je ovdje zamijenjen francuskim i motivi sukoba su drugačiji) sve kako bi istaknuo sverastući globalni problem nacionalne nesnošljivosti, koristoljublja i čiste sirove mržnje.
I sami gotovo redovno možemo svjedočiti nemilim vijestima iz pretrpane rubrike crne kronike u kojima se izmjenjuju članci o sukobima izazvanima nesređenim imovinsko pravnim odnosima, obiteljskim razdorima opterećenim materijalnim nedaćama, no nažalost i krvavim okršajima koji nerijetko završavaju kobno.
Sorogoyen je u jednom takvom događaju pronašao polazište za propitivanje pojma ljudskosti u vremenima gdje sve veći broj ljudi okreće leđa prirodi, rodnim zavičajima, tradicionalnim običajima i poštenom radu sve nauštrb lakog bogaćenja i gaženja svega za što su im se preci mukotrpno borili desetljećima. Oni koji su odlučili izabrati ispravan put, u ovom slučaju stranci, došljaci, svojim primjerom prvospomenutima nisu nažalost pobudili izgubljene osjećaje pripadnosti i pravih vrijednosti, već su im postali trn u oku i razlog za mržnju.
Svako racionalno objašnjenje za njih je neprihvatljivo jer zov novca je zavodljiv premda u konačnici ne nudi nikakvu dugoročnu sigurnost ili komoditet. Kad se stvari ne odvijaju po njihovom planu, započinju s otvorenim prijetnjama, materijalnim uništavanjem i psihološkim terorom, no kad i to ne bude dovoljno, brišu svaku granicu ljudskosti i pretvaraju se u zvijeri. Upravo takvim tijekom teče i radnja Sorogoyenovog filma u kojem se naizgled idiličan život jednog vrijednog para supružnika polako pretvara u pakao.
Redatelj majstorski gradi dramaturšku napetost i neizvjesnost i gledatelja postavlja u nezavidnu poziciju nemoćnog promatrača koji se može samo suosjećati s tragičarima ove bolne priče. Film su dakako obilježili i fantastični glumci predvođeni uvijek predanim i uvjerljivim francuskim glumcem Denisom Ménochetom (prije nekoliko godina smo ga zajedno imali priliku pogledati u izvanrednoj drami ''Bogu hvala'') u ulozi Antoinea, čovjeka odlučnog u otporu netrpeljivoj braći, Marinom Foïs koja tumači njegovu opreznu i isprva podređenu suprugu Olgu te Luisom Zaherom u ulozi dijaboličnog Xana.
Sorogoyenov film se na svojem festivalskom putu već okitio priznanjima u Tokiju i San Sebastiánu, a zavrijedio je i impresivnih 17 nominacija za nacionalnu nagradu Goya čija dodjela će se održati početkom veljače.
Piše: Ivica Perinović
