Nekoć najsnimaniji, najgledaniji, ali i neprepoznatljiviji američki filmski žanr 20. stoljeća, western iliti kako ga mi kolokvijalno znamo osloviti, 'kaubojac', već desetljećima preživljava na margini. Na godišnjoj razini ih se snimi možda tek šačica, a dobar dio te iste 'šake' opasno naginje ka B ili C produkciji što nikako ne zvuči ohrabrujuće. Oni koji pak uspiju pronaći svoju publiku, nerijetko i put do festivala i šire kinodistribucije, moraju uistinu ponuditi nešto posebno, originalno i moćno, a takvo što bez ikakve sumnje nudi film imena ''Stari Henry''.
Radnja filma prati starog farmera Henrya (tumači ga Tim Blake Nelson) koji sa svojim sinom tinejdžerom Wyattom (Gavin Lewis) vodi težak, marljiv, skroman, ali i pošten život na oronuloj i izoliranoj farmi sve dok im jednog dana na imanje ne dojaše osedlani konj bez vlasnika. Henry se uputi u potragu za vlasnikom konja te u blizini pronađe ranjenog muškarca i torbu punu novca.
Isprva ne želi sebi privući nevolje, no u konačnici ga odvede na farmu kako bi mu zbrinuo rane i poslao ga svojim putem. Nedugo potom na Henryjevu farmu u pratnji zamjenika stigne šerif obližnjeg okruga, Ketchum (Stephen Dorff). Henry mu unatoč brojnim pitanjima i indirektnoj prijetnji prešuti ugošćenje svojeg iznenadnog 'gosta', ali ispostavi se kako i sam skriva neke tajne iz prošlosti…
Bez daljnjeg spojlanja radnje, mogu vam slobodno reći kako do samog kraja nećete sa stopostotnom sigurnošću moći odgonetnuti tko je pozitivac, a tko negativac, odnosno, kako vas do odjavne špice očekuje nekoliko uistinu originalnih obrata. Izuzev zanimljive, na prvi pogled, posve trivijalne radnje, ''Stari Henry'' odiše onim pravim kaubojskim duhom i pričom o iskupljenju kakvu smo primjerice mogli gledati u Eastwoodovom remek-djelu ''Nepomirljivi''.
Do sad slabo znani redatelj, scenarist i producent Potsy Ponciroli polako gradi atmosferu, s mnogo pažnje pristupa i najsitnijim detaljima autentičnima za period u kojem se odvija radnja (sam početak 20. stoljeća), vješto se služi blagodatima prirodnih kulisa kako bi gledatelja što bolje 'transportirao' u vremena umirućeg 'Divljeg zapada' i uključio u zbivanja te na kraju krajeva daje apsolutno raširene ruke pažljivo odabranoj glumačkoj ekipi u kojoj talentom posebno odskače inače fantastični karakterni glumac Tim Blake Nelson.
Njegova interpretacija Henrya cijeli film diže na jednu posebnu razinu, a to mogu činiti samo posebni glumci. Samozatajan, iskusan, surov i sirov, ali i očinski brižan, Henry je čovjek kojeg je mračna prošlost u klimaksu filma ipak dostigne, no isto tako mu i donosi toliko nužno iskupljenje.
Valja spomenuti i da se Poncirolijev film našao u posebnoj selekciji prošlogodišnjeg festivala u Veneciji što vam daje i dodatan razlog za njegovo gledanje. Ovakav tip filmova bez ikakve sumnje se snima sve rjeđe i bila bi prava šteta propustiti ih.
Piše: Ivica Perinović