Nekako smo se ponadali kako ćemo u ovaj vikend krenuti rasterećeni, veseliji, bez ružnih novosti i novih ožiljaka na srcima, no u večernjim satima, petak se iznenada obojio crnom, najtamnijom bojom onog trenutka kad je do nas stigla vijest o smrti legendarnog glumca, Christophera Plummera (92). Planirali smo vas ostaviti do ponedjeljka s preporukom za jedan divan film, no ovu novost, koliko god bolna bila, nismo mogli prešutjeti. Osvrnimo se stoga na karijeru jednog od ponajboljih kanadskih glumaca svih vremena.
Punim imenom, Arthur Christopher Orme Plummer rođen je 13. prosinca 1929. u prijestolnici kanadske pokrajine Ontario, Torontu. Bio je jedinac u obitelji Johna i Isabelle Plummer, no nažalost, još kao beba svjedočio je razvodu roditelja po kojem se s majkom preselio u njezino rodno selo smješteno u provinciji Quebeca. Premda je kao školarac započeo s vježbanjem sviranja klavira, vrlo rano je otkrio ljubav spram glumi i kazalištu. Svoje prve glumačke korake je poput mnogih njegovih kolega započeo na kazališnim daskama srednje škole u Montrealu, a inspiraciju je pronašao u najvećem šekspirijancu među glumcima, velikom Laurenceu Oliveru.
Od svoje 17. godine nastupa kao glumac-amater, a profesionalizira se 1950. Od 1954. s uspjehom nastupa na Broadwayu, potom i Velikoj Britaniji (veliki uspjeh bilježi kao Henrik V u Stratfordu i Edinburghu), a već od 1953. glumi i na američkoj i britanskoj televiziji. Prvu filmsku ulogu bilježi 1958. u romantičnoj drami Sidneya Lumeta ''Njena jedina ljubav'' gdje ekran dijeli s Henryjem Fondom i Susan Strasberg, a radnja je smještena, u što drugi doli kazalište i svijet kazališnih glumaca. Već te iste godine dobiva svoju prvu glavnu ulogu u avanturističkoj drami Nicholas Raya ''Vjetar nad močvarom'' gdje tumači ornitologa koji se suprotstavlja obitelji krivolovaca koje predvodi Burl Ives.
Tijekom narednih nekoliko godina Plummer pažljivo bira raznolike uloge, a zahvaljujući strogom licu izraženih oštrih crta, muževnom izgledu, autoritativnom držanju i nastupu te anglosaksonskim manirama (tečno je govorio i engleski i francuski jezik) pokazao se vrlo uvjerljivim u likovima aristokrata i vojnika. Prvi zapažen uspjeh tako bilježi 1964. u povijesnom spektaklu ''Pad Rimskog Carstva'' Anthonyja Manna gdje 'krade' film od slavnih kolega Sophie Loren, Aleca Guinnessa i Jamesa Masona suvereno tumačeći nemilosrdnog cara Komoda. Globalnu slavu pak doživljava iduće godine gdje prihvaća ulogu koja mu je obilježila karijeru, a to je ona austrijskog oficira i plemića Von Trappa (inače rođenog u našem Zadru) koji s obitelji bježi pred udarom nacizma u slavnoj mjuzikl drami Roberta Wisea, ''Moje pjesme, moji snovi''.
Kroz drugu polovicu tih izuzetno plodnih 60-ih, Plummer skače iz projekta u projekt i pritom ostavlja sve dublje glumačke tragove. Valja tako spomenuti ulogu prevrtljivog trostrukog agenta Eddieja Chapmana u špijunskoj avanturi ''Priča o Eddieju Chapmanu'' (1966.) Terenca Younga, feldmaršala Rommela u ratnom trileru ''Noći generala'' (1967.) Anatola Litvaka ili posljednjeg vladara Inka, Atahualpea u povijesnoj avanturi ''U potrazi za zlatom'' (1969.).
Novo desetljeće započinje s ulogom vojvode od Wellingtona u povijesnom spektaklu ''Waterloou'' (1970.) Sergeja Bondarčuka te se kroz idućih deset godina vješto transformira kako u brojne povijesne ličnosti, Franjo Ferdinand u ''Atentatu u Sarajevu'', Rudyard Kipling u ''Čovjeku koji je htio postati kralj'', Herod u Zeffirellijevom ''Isusu iz Nazareta'', tako i one fiktivne poput slavnog detektiva Sherlocka Holmesa u izvanrednom trileru ''Sherlock Holmes: Lov na Jacka Rasparača''. Suprotno takvim likovima čvrsta moralnog kodeksa, Plummer je znao izraziti i tamnije strane ljudske prirode, posebno ulogama psihopata i ubojica u filmovima ''Tajni kompanjon'' ili tijekom 80-ih kroz filmove ''Očevidac'' (1981.), ''Predjeli sna'' (1984.) i sl. Što se tiče već spomenutih 80-ih, Plummer je izuzev brojnih zapaženih filmskih nastupa često nastupao i na TV-u i kazalištu pa tako valja spomenuti njegovu ulogu nadbiskupa Verchesea u mega popularnoj mini seriji ''Ptice umiru pjevajući'' (1983.).
Premda je do novog milenija nastupio u gotovo 100 filmova i brojnih TV projekata, posuđivao glas u crtićima i video igricama, Plummer nikad nije stekao statut velike zvijezde poput nekih svojih, daleko manje zaslužnih kolega, a nisi ga nažalost osobito ljubili ni festivali s nominacijama i nagradama. Iznimka su bili 'Emmyji' kod kojih je kroz karijeru skupio sedam nominacija,odnosno, dvije nagrade. Prvu značajniju nominaciju (Zlatni Globus) zavrjeđuje 2001. za epizodnu rolu u solidnoj TV drami ''Američka tragedija'' dok trijumf dočekuje u poznim godinama zahvaljujući ulozi starijeg muškarca koji po smrti svoje supruge sinu otkrije kako je gay. Ta simpatična uloga u komičnoj drami ''Početnici'' (2010.). Plummeru donosi pregršt nagrada za najboljeg sporednog glumca uključujući BAFTA-u, Zlatni Globus, a u konačnici i Oskara koji ga u dobi od 82 godine čini najstarijim pobjednikom u povijesti te nagrade.
I dok bi mnoge njegove kolege tu stavile točku na izvanrednu, višedesetljetnu karijeru, Plummer nije stao. Do kraja života se pojavio u brojnim zapaženim ulogama, a 2018. je uspio čak i dobiti svoju treću nominaciju za Oskara zahvaljujući hitnoj producentskoj intervenciji kad je angažiran da u posljednji trenutak da zamjeni seks skandalom načetog kolegu Kevina Spaceya u ulozi beskrupuloznog milijardera Gettyja u Scottovoj biografskoj krimi drami ''Sav novac svijeta''. Posljednji put smo ga na velikom platnu imali priliku pogledati 2019. u izvanrednoj Johnsonovoj 'whodunit' krimi komediji ''Nož u leđa'' gdje upečatljivo tumači bogatog pisca Harlana Trombeya.
Mogli bismo u velikom Christopheru Plummeru ovako pisati još satima, prisjećati se njegovih brojnih nezaboravnih uloga i filmova, no ostavljamo vas u vlastitim sjećanjima i želji da mu posljednju počast odate gledanjem nekog od vama njegovih najdražih filmova. Zbogom legendo!
