Premda se zahvaljujući njegovom lošem zdravstvenom stanju posljednjih mjeseci mogla i očekivati najgora vijest, ipak smo ostali zatečeni i shrvani – umro je veliki David Lynch! S knedlom u grlu, velikom tugom, ali i osjećajima ponosa, kroz par prigodnih rečenica i crtica iz njegovog bogatog života i karijere ćemo odati počast ovoj neprikosnovenoj legendi sedme umjetnosti.
David Keith Lynch rođen je 20. siječnja 1946., u gradu ne većem od našeg Zadra, Missouli smještenom u državi Montani. Pošto mu je otac bio zaposlen u istraživačkom odjelu ministarstva poljoprivrede, Lynchovi su se zbog naravi njegova posla često morali seljakati iz grada u grad, države u državu, no malenom Davidu to nije nimalo smetalo. Dapače, osim uobičajenih dječjih trauma poput adaptiranja u novim školskim okruženjima, imao je već u ranoj dobi priliku otkriti širu sliku Amerike i to mu se jako dopalo. Već u ranoj dobi je izrazio i svoje umjetničke aspiracije, prvenstveno na polju slikanja i crtanja, ali nije osobito ljubio sustav školovanja i često je mijenjao škole, kasnije i fakultete. Umjesto slušanja suhoparnih predavanja u umjetničkoj školi, Lynch je odabrao višegodišnje putovanje po Europi sve u želji da pronađe onu pravu srž slikarstva.
Po povratku iz Europe, 1967. u Philadelphiji se upisuje na 'The Pennsylvania Academy of the Fine Arts' kako bi izvještio svoje likovne sposobnosti. Tamo je upoznao i svoju prvu suprugu, Peggy, s kojom je ubrzo dobio i kćer Jennifer, a kako je trebao uzdržavati obitelj, prihvaćao je svakakve honorarne poslove uključujući i tiskanje gravura. Paralelno na akademiji snima i svoj prvi kratki animirano eksperimentalni film ''Šest muškaraca se razboli (šest puta)''. Iako ga je snimao poskrivećki, njegov stil i ideje nisu ostali nezapaženi već je s prvijencem osvojio i studentsku prvu nagradu, a s njom i pozornost bogatijih kolega koji su se ponudili financirati njegove iduće radove. Lynch je kroz nadolazeće godine nastavio snimati kratke filmove, kako animirane, tako i horore, komedije i eksperimentalne uz koje se vukao isti predikat – čudni.
Apsolutno predan, gotovo opsesivan u svojim idejama, za snimanje dugometražnog igranog debija ''Eraserhead'' 1977. mu je bilo potrebno čak šest godina. Taj surealan, uvrnuto romantičan i krajnje grub film na jedan je krajnje bizaran, ali fascinantan način povezao do tad često nespojive žanrove crne komedije, tjelesnog horora, fantazije, ali i velikih ideja i metafora, prvenstveno one o očinstvu. Ne treba valjda previše naglašavati kako je film postao instant kult klasik te je privukao i pozornost ljudi iz filmske industrije, uključujući i izvršnog producenta Stuarta Cornfielda koji ga je pak upoznao sa svojim šefom, legendarnim komičarem Melom Brooksom. Nakon njihovog prvog susreta, Brooks je ustanovio ono što znamo svi – Lynch je totalno munjen, ali neopisivo talentiran. Nakon jedne neuspjele realizacije, Lynch potpomognut Brooksovom producentskom kompanijom 1980. snima briljantnu biografsku dramu ''Čovjek-slon'' koja kazuje tragičnu, dirljivu i apsolutno predivnu priču o Josephu Merricku (u filmu se zove John). Film je oduševio kritiku i struku, Lynch je zaslužio i svoju prvu nominaciju za Oskara, a onda je prihvatio izazov kojem nije u potpunosti dorastao, adaptaciju Herbertove ZF 'Biblije' – ''Dina'' (1984.).
Grandioznim setovima i momentima unatoč, Lynchov izlet u komercijalne vode završio je pravim fijaskom na kinoblagajnama, no sam film je s vremenom ipak stekao kultni status. Vjerujemo kako ste i sami bili očarani, a ujedno i zbunjeni tom suludom kreacijom koja i dan-danas ima nekoliko trenutaka vrijednih divljenja. Srećom, taj ga neuspjeh nije dao obeshrabriti jer nam se već 1986. vraća s remek-djelom, psihološkom triler dramom s elementima misterije i krimića – ''Plavi baršun''. Od prizora s odsječenim uhom, pa sve preko zadimljenih barova ispunjenih bizarnim i psihotičnim likovima (Dennis Hopper se s ulogom Frank Bootha zauvijek upisao na popis najvećih filmskih negativaca svih vremena), na kraju i brutalnog okršaja, ova Lynchova majstorija je postala filmska lektira koja se ne preskače. Da su mu otkačeni likovi, surealna atmosfera i konfuzna radnja, srcu dragi, dokazuje i uz ultra uspješnu i na ovim prostorima također rado gledanu TV seriju ''Twin Peaks''. Mnogi i dan-danas nisu sigurni što su točno gledali u tim 'ispaljenim' epizodama, no Lynchove umotvorine su nas sve skupa zarazno iz tjedna u tjedan posjedale pred televizore.
Filmu se vraća 1990. s crnohumornim krimi trilerom ''Divlji u srcu'' čija radnja prati mlade ljubavnike, Sailora i Lulu dok bježe od raznih čudaka koje je Lulina mama unajmila da ubiju njezinog voljenog. Što reći za ovaj film, a da već nije rečeno? Uvrnut, zabavan, genijalan i posve Lynchovski. Kroz 90-e ovaj osebujni autor nastavlja na sebi svojstven način vrludati svim znanim i neznanim sferama umjetnosti, video stvaralaštva, glazbe i filma, a nakon mlakog prijema filmskog 'produžetka' serije ''Twin Peaks'' (podnaslova 'Vatro hodaj sa mnom'), 1997. se vraća noirovskom ludorijom ''Izgubljena cesta''. Ovaj snoliki mistični triler dodatno je zbunio i publiku i kritiku i kad su svi pomislili kako 'genijalni čudak' Lynch ne može snimiti 'normalan' film on nas je sve 1999. iznenadio i oduševio s jednim od svojih najboljih filmova u karijeri, toplim filmom ceste o starom farmeru koji se s svojom kosilicom (!) iz Iowe uputi za Mt. Zion u Uti kako bi posjetio svojeg teškog oboljelog brata. Bio je ovo posve neobičan filmski preokret u karijeri čovjeka koji je posta sinonim za bizarnosti, ali Lynch nam je svima iznova dokazao kako je sposoban postići čak i ono što se od njega nikad nije očekivalo, dirljivu priču s likom koji vam se automatski veže uz srce.
Dvije godine kasnije, naš dragi redatelj čini novi povratak u vode začudnosti, ali to čini na trijumfalan način - ''Mulholland Drive''! Ova surealna neo-noir misterija zapanjila je čak i one koji su smatrali kako ih Lynch više ne može ni sa čim iznenaditi i kako je odavno istrošio svoje fore. Lynch je inicijalno planirao snimiti istoimenu TV seriju te je složio pilot epizodu koja se nije dopala producentima, no taj hibrid 'polupilota' i 'polufilma' obilježen prepoznatljivim autorovim intervencijama, ''Mulholland Drive'' je učinio pravim fenomenom oko kojeg se još uvijek lome koplja i razbijaju glave. Stari majstor nam dakako nije nikad želio dešifrirati ideje i situacije koje je razbacao ovim, pa usudit ću se to slobodno reći – remek-djelom, i mnogi mu se rado vraćaju sa željom da dođu do nekih novih zaključaka. Do kraja karijere ili bolje rečeno, do posljednjeg daha u plućima gadno oštećenim njegovim nemilosrdnim 'proždiranjem' cigareta, Lynch je nastavio stvarati i rušiti svjetove, briljirati na poljima likovne, vizualne i glazbene umjetnosti pa čak i glume (sjetimo se samo njegovog veličanstvenog epizodnog nastupa u Spielbergovim ''Fabelmanovima'') i premda njegov originalni stil nije bio po guštu baš svih, mora se priznati kako je do kraja života ostao ono po čemu ćemo ga vječno pamtiti – umjetnik!
piše: Ivica Perinović
