Umro je Ennio Morricone! To je jedan od onih naslova kojeg nikako nismo željeli ugledati u ponedjeljak ujutro, no, došao je i taj dan. Gdje započeti priču o filmskom skladatelju kojeg su mnogi još davno s opravdanjem okrunili laskavom titulom najvećeg svih vremena? Vratimo se filmskim vremeplovom 91 godinu unatrag.
Rođen 10. studenog 1928. u Rimu u obitelji trubača i tekstilne poduzetnice, maleni Ennio je već za rana bio predodređen da zakorači dobro utabanim očevim stopama i jednog dana i sam postane uspješan trubač zbog čega je već u dobi od 12 godina upisan u glazbenu akademiju 'Svete Cecilije', U periodu od samo 6 mjeseci, Ennio je pod budnim okom maestra Goffreda Petrasija učio trubu, skladanje i zborsku glazbu, a 1946. je zavrijedio i diplomu trubača. Nakon stjecanja diplome, mladi Morricone nastavlja (prvu kompoziciju je skladao u dobi od samo 6 godina!) skladati, pisati glazbene aranžmane i studirati. S prvim skladanjem za TV (uglavnom RAI) i filmove započinje 1954., odnosno, 1959. na drami ''Smrt prijatelja'' Franca Rosija za koju nije dobio službenu kreditaciju.
To je dakako bila tek uvertira za 60-e u kojima Morricone započinje uspješnu skladateljsku karijeru i to prvenstveno kroz žanr novonastalog 'špageti vesterna' i suradnju s velikanima žanra, bivšim školskim kolegom Sergiom Leoneom (tzv. 'dolar' trilogija), Sergiom Corbuccijem, Ducciom Tessarijem i Sergiom Sollimom. Skladajući za taj žanr, Morricone napušta tradicionalnu tehniku i instrumentarij američkog vesterna i razvija osobni, prepoznatljiv stil osnovan na žestokim ritmovima s elementima 'beata' odnosno rocka te na neuobičajenim sastavima (puhači, gitare, udaraljke, zvona i sl.) i zvučnim efektima (zborno pjevanje, kliktaji, zvižduci, pucketanje biča i sl.). Kasnije, pročišćuje izraz (profinjenije harmonijske i kolorističke kombinacije) i mjestimice koristi nova zvučna sredstva: elektronsku muziku ili zgusnute skupine tonova, tzv. 'chustere' koje u pojedinim scenama namjerno ponavlja.
Originalnim stilom značajno je obogatio talijansku filmsku glazbu i postao uzor mnogim mlađim skladateljima. U izuzetnoj karijeri koja broji preko 500 (!) skladanja za film, TV i serije, Morricone je uz navedene surađivao i s renomiranim talijanskim redateljicama i redateljima: L. Cavani, B. Bertoluccijem, P.P. Pasolinijem, E. Petrijem, D. Argentom, D. Damianijem, T. Valeriijem ili G. Tornatoreom, a na međunarodnom planu s velikanima poput: D. Siegelom, H. Verneuilom, J. Boormanom, G. Lautnerom, B. De Palmom, J. Carpenterom, S. Fullerom, R. Jofféom, R. Polanskim, B. Levinsonom, Q. Tarantinom i brojnim drugima.
Naravno, spomenuti tek neku od njegovih skladbi ili filmova i serija u kojima je ovaj magični skladatelj ostavio svoj neizbrisiv trag, nemoguće je, no pokušat ćemo barem podsjetiti se na neke poput: Chi Mai (korištena u filmovima ''Maddalena'' i ''Profesionalac''), The Ecstasy of Gold (''Dobar, Loš, Zao'' ), Gabriel's Oboe (''Misija''), Deborah's Theme (''Bilo Jednom u Americi''), Man With Harmonica (''Bilo Jednom na Divljem Zapadu''), teme iz ''Za šaku dolara'' i ''Za dolar više'', ''Nedodirljivih'', ''Malene'', ''Stvora'', ''Hobotnice'', ''Marginalca'', itd., itd., itd.
Premda je skladao doslovno do svojeg posljednjeg daha i u već poodmaklim godinama, prožima nas velika tuga i praznina jer, svjesni smo kako se ovakvi genijalci rađaju sve rjeđe, a Ennio Morricone je bio upravo to, genije. Na kraju možemo samo reći: Hvala maestro na svim tim prekrasnim melodijama koje ćemo pratiti i slušati do kraja života!
