Glumac koji je htio biti zapamćen i kao vozač moto trka, jedan je od rijetkih zvijezda francuskog novovalnog filma čija se aktivna karijera protegla i u 21. stoljeće.
Rođen u ruralnom dijelu Provanse, već s 20 godina odlazi u Pariz gdje studira na prestižnoj akademiji IDHEC-u (danas La Fémis) i debitira na kazališnim daskama 1951. u ekranizaciji drame Jeana Mogina. Već 1956. Trintignant postaje nenadana zvijezda nakon što mu je Roger Vadim povjerio glavnu mušku ulogu u klasiku ''I Bog stvori ženu'' s Brigitte Bardot. Nakon odsluženja vojnog roka u Alžiru Trintignant se ne snalazi u okolnostima novonastalog Nouvelle Vague pa odlazi u Italiju gdje surađuje s redateljima Sergiom Corbuccijem, Ettoreom Scolom i Bernardom Bertoluccijem.
U 60-ima će Trintignant još jednom bljesnuti u nezaboravnom filmu Claudea Leloucha ''Čovjek i žena'' kao partner Annouk Aimée. Slijedi uloga u nezaboravnoj političkoj drami ''Konformist'' Bertoluccija kojom će Trintignant opet zaintrigirati filmsku javnost 1970. godine. Sklonost za portretiranje inteligentnih likova s primjesama psihopatologije prisutna je u ulozi Juliena Vercela u posljednjem filmu François Truffauta ''Vivement dimanche!'' 1983. godine. Glumački zrele godine kod Trintignanta pamtimo ponajviše po ulozi umirovljenog suca u klasiku ''Tri boje: Crveno'' Krzysztofa Kieślowskog iz 1994. Duboku glumačku starost Trintignant će doživjeti u dvama filmovima Michela Hanekea; ''Ljubav'' iz 2012. i ''Happy End'' iz 2017. godine. U oba će ostvariti možda i najdublje i najemotivnije glumačke dubine uz potporu sjajne Isabelle Huppert u ulozi kćerke. Trintignant je bio pasionirani ljubitelj moto trka i 1981. i pobjednik amaterske utrke relija Monte Carlo.
piše: Mario Županović
