Nismo se još pošteno oporavili od tužne vijesti o konačnom odlasku glazbenog maestra Vangelisa kadli nas je zaskočila još jedna. Naime, prije nekoliko sati internetske portale je preplavila crna novost o preranoj smrti kultnog holivudskog glumca, Raya Liotte. Premda će ga mnoge generacije prvenstveno upamtiti po nezaboravnoj ulozi mafijaša Henryja Hilla iz gangsterskog epa Martina Scorsesea ''Dobri momci'', Liotta je tijekom svoje karijere pružio mnogo više, a ovom tužnom prilikom ćemo se podsjetiti njegova životnog puta i karijere.
Rođen 18. prosinca 1954. u Newarku, država New Jersey, maleni Raymond Allen Liotta nije imao lijep dolazak na ovaj planet poput većine svojih vršnjaka. Naime, već po samom porodu biološka majka ga ostavlja u sirotištu da bi ga šest mjeseci kasnije usvojila gradska službenica Mary i njezin suprug, vlasnik trgovine autodijelovima, Alfred Liotta. Prisjećajući se djetinjstva, Liotta je tijekom karijere u intervjuima često znao istaknuti kako su njegovi posvojitelji tad neuspješno pokušavali izgraditi političke karijere i kako je često s njima odlazio na kojekakve demokratske konvencije i izbore. Nakon završene osnovne i srednje škole, Liotta upisuje 'University of Miami' gdje 1978. stječe diplomu glumca. Iste godine se seli u New York i kreće u potragu za poslom.
Nedugo po dolasku u 'Veliku jabuku' zapošljava se kao barmen u kazališnom lokalu, a ubrzo dobiva prvu ulogu i to u dugovječnoj sapunici ''Drugi svijet''. Kroz prvu polovinu 80-ih, Liotta uglavnom preživljava od 'gaža' u danas zaboravljenim i nezapaženim TV filmovima i TV serijama poput neuspjelog prequela legendarnog filma ''Casablance'', no sve se mijenja 1986. Zahvaljujući glumici Melanie Griffith, tadašnjoj supruzi njegova prijatelja iz studentskih dana Stevena Bauera, također glumca, Liotta bez audicije dobiva ulogu bivšeg robijaša, psihotičnog Raya Sinclaira u kultnoj krimi komediji Jonathana Demmea, ''Nešto divlje''. Ta ga uloga automatski svrstava među najperspektivnije mlade glumce, a za nju isto tako zaslužuje i svoju prvu, nažalost i posljednju nominaciju za nagradu Zlatni Globus.
Kako to u filmskoj industriji često biva, producenti su sirotog Raya nakon tog uspjeha zatrpali ponudama za uloge kojekakvih psihopata, no on ih odlučno odbija ne želeći upasti u zamku tipiziranih glumaca. Nakon par godina promišljanja o svojoj daljnjoj karijeri, Liotta 1988. prihvaća ulogu Eugena Luciana u niskobudžetnoj dirljivoj drami ''Dominick i Eugene''. Film o blizancima Luciano bio je jako dobro prihvaćen od strane kritike, ali to je za Liottu bio tek početak impresivnog glumačkog niza. 1989. tako pruža nezaboravnu ulogu duha legendarnog bejzbolaša 'Bosonogog' Joea Jacksona u kultnoj obiteljskoj fantastičnoj drami ''Polje snova'', no 1990. je godina koja ga zauvijek upisuje među glumačke legende zahvaljujući u uvodu spomenutoj roli Henryja Hilla u klasiku ''Dobro momci''.
Karizmatična izgleda, nezaboravnog histeričnog osmijeha i biserno prodornih plavih očiju iza kojih se skrivao manijakalan pogled, Liotta je apsolutno oduševio u ulozi čovjeka koji je ganjajući američki san prekršio sve moguće zakone, da bi na kraju izdavši svoje dugogodišnje prijatelje izgubio i dušu. Uloga Henryja Hilla lansirala je Liottu u glumačku orbitu, no njegovi nesposobni agenti nisu znali na najbolji način iskoristiti novostečene trenutke slave i utrti mu put do zvjezdanog neba. Zabilježio je Liotta doduše do konca 90-ih brojne zapažene uloge poput one policijskog psihopata Petea Davisa u krimi trileru ''Policajac bez kontrole'' (1992.) Jonathana Kaplana, korumpiranog policajca na putu iskupljenju Garyja Figgisa u izvanrednoj i nepravedno zanemarenoj krimi drami ''Zemlja policajaca'' (1997.) Jamesa Mangolda, kompulzivnog kockara Harrya Collinsa u neo-noiru ''Phoenix'' (1998.) Dannyja Cannona ili pak legendarnog pjevača i glumca Franka Sinatre u biografskoj TV drami ''The Rat Pack'' (1998.), no niti jedna od njih ga nažalost nije svrstala u zasluženi red glumaca s A liste.
Liotta je i kroz novi milenij nastavio nizati uloge za ulogom i premda je bilo povremenih bljeskova poput uloge brutalnog i korumpiranog detektiva Henryja Oaka u fantastičnoj krimi drami ''Narc'' (2002.) Joea Carnahana, prevrtljivog Samuela Rhodesa u trileru ''Identitet'' (2003.) Jamesa Mangolda ili gangsterskog šefa Dorothyja Mache u akcijskom trileru ''Revolver'' (2005.) Guya Ritchiea, Liotta nije dobivao zasluge kakve je bez ikakve sumnje zavrijedio. Radoholičar kakav je bio, Liotta je 'štancao' uloge kao na traci i većina filmova u kojima se pojavljivao nisu bili vrijedni spomena, pogotovo uz činjenicu kako je s vremenom ipak postao simbol preziranih tipiziranih glumaca kakvih se i sam grozio, no to ga nije sputavalo.
Uz neumoran rad na filmu, nerijetko je nastupao u brojnim TV serijama te je posuđivao glas likovima iz video igrica, ali dočim bi se pojavila kakva prava prilika da pokaže svijetu svu raskoš svojeg talenta, on bi je objeručke prihvatio. U to smo se proteklih godina mogli uvjeriti i sami kroz njegove upečatljive nastupe u filmovima ''Priča o braku'' (2019.) Noaha Baumbacha, ''Bez naglog pokreta'' (2021.) Stevena Soderbergha pa čak i u recentnoj, solidnoj krimi drami ''Svi sveci mafije''.
U četiri desetljeća dugoj karijeri, Liotta je nastupio u gotovo stotinu filmova i na desetke TV serija iz kojih bi u konačnicu mogli i trebali izdvojiti tek pokoju šaku, ali šaku izvanrednih, šaku nezaboravnih, šaku bezvremenskih uloga po kojima ćemo Raya pamtiti vječno. Ovaj osebujni glumac napustio nas je u 68. godina u hotelskoj sobi u Dominikanskoj republici tijekom snimanja trilera ''Opasne vode'' i premda nije uspio svoj zadatak izvršiti do kraja, on je ovaj svijet napustio s velikim nasljeđem. Zbogom Ray!
Piše: Ivica Perinović
