Lijep sunčani vikend mnogi su isplanirali ili pak iskombinirali s berbom maslina i posjetom grobljima kako bi se prisjetili najmilijih koji više nisu s nama. A onda je to prekrasno subotnje poslijepodne naprasno prekinula ružna vijest, umro je legendarni glumac Sean Connery! Navrla je u glavu jedna prava, nezaustavljiva lavina emocija. Istina, dotični se na filmu nije pojavio još od 2003. i nesretno propalog blockbustera ''Družba pravih džentlmena'', no kroz svoju dugu karijeru nas je vječno kupio s brojnim nezaboravnim rolama da ga slobodno možemo nazvati 'našim'. Da ne duljimo s ovom posvetom, prisjetit ćemo se ukratko njegove bogate karijere i određenih crtica iz života.
Punim imenom, Thomas Sean Connery rođen je 25. kolovoza 1930. u Edinburghu. Život u obitelji Connery bio je blago rečeno skroman jer su za puko preživljavanje otac i majka radili kao vozač kamiona, odnosno, sluškinja. Kako mu školske klupe i učenje nisu bili osobito dragi, Sean je u dobi od 15 godina izbačen iz škole te se ubrzo pridružio britanskoj ratnoj mornarici. Vojna disciplina učinila ga je dobrim časnikom, no on nije sanjao karijeru profesionalnog vojnika već je tražio nešto drugo, nešto 'više'. Isprva je radio kojekakve fizičke poslove poput zidara na gradilištima ili spasioca na plaži, a paralelno se počeo baviti i body buildingom zahvaljujući kojem je dobivao gaže fotomodela za muške gaćice ili umjetničkog modela na Akademiji likovnih umjetnosti.
Zahvaljujući body buildingu, 1950. se prijavljuje na natjecanje 'Mr. Universe' gdje osvaja treće mjesto za Škotsku, ali i pozornost brojnih talent agenata. Započinje studirati glumu, a već 1951. debitira u kazalištu. Tri godine kasnije debitira i na televiziji od kud se zahvaljujući pozitivnim kritikama polako prebacuje u svijet filma. Isprva su to male uloge poput one Spikea u debi filmu ''Nema povratka'' (1957.), Johnnya Katesa u krimi trileru ''Pakleni vozači'' (također 1957.) gdje ekran dijeli sa Stanleyem Bakerom i Herbertom Lomom ili ona lovokradice O'Banniona u avanturi ''Tarzanova najveća avantura'' (1959.). Sve se mijenja 1962. kad ga u anketi dnevnog lista 'Daily Express' čitatelji odabiru kao savršenog kandidata za utjelovljenje tad već slavnog literarnog špijuna, agenta 007 iliti Jamesa Bonda. Zanimljivo je za spomenuti kako je Connery za konkurenciju izuzev Carya Granta ili Rexa Harrisona imao i Rogera Moorea koji ga je kasnije zamijenio u ulozi Bonda.
Već s prvim nastavkom serijala o avanturama agenta 007 imena ''Dr. No'' (1963.), Sean Connery stječe zavidnu globalnu slavu koju kroz narednih 8 godina dodatno cementira reprizirajući ulogu u čak 5 nastavaka (''Iz Rusije s ljubavlju'', ''Goldfinger'', ''Operacija Thunderball'', ''Samo dvaput se živi'' i ''Dijamanti su vječni''). Svojim hladnokrvnim i ciničnim nastupom, te otmjenom pojavom, stvorio je lik karizmatičnog junaka suvremenog pustolovnog filma.
No premda je za svoj posljednji bondovski nastup u filmu ''Dijamantni su vječni'' (ulozi se kasnije vratio još jednom u rimejku ''Operacije Thunderball'' imena ''Nikad ne reci nikad'' iz 1983.) od producenata dobio tad astronomski iznos koji je premašio milijun dolara, Connery se zasitio uloge te se paralelno želio dokazati kao ozbiljan glumac u angažiranim filmovima. Prvi takav pokušaj, krimi drama ''Marnie'' velikog Alfreda Hitchcocka (1964.), i nije primljen baš najbolje od strane kritike pa čak ni publike, no bilo je i onih koji su itekako opravdali njegovu smionu odluku poput izvanredne ratne drame ''Brdo izgubljenih'' (1965.) Sidneya Lumeta. Do kraja 60-ih Connery se tražio i žanrovski lutao prihvaćajući svakakve uloge uključujući i onu Shalaka u istoimenom 'kaubojcu' Edwarda Dmytryka gdje njegov izraženi škotski akcent nikako nije odgovarao takvom liku.
Unatoč tom i sličnim promašajima, Connery se kroz naredno desetljeće profilirao u pouzdanog glumca koji je itekako znao ugodno iznenaditi svojim umijećem. Valja tako izdvojiti slabo poznatu, ali upečatljivu ulogu 'izgorenog' policijskog detektiva Johnsona koji totalno 'ispali' prilikom ispitivanja osumnjičenika za ubojstva djece u odličnom krimi trileru Sidneya Lumeta ''Uvreda'' (1973.), onu bivšeg vojnika Daniela Dravota koji se umisli da je postao kralj jednom primitivnom plemenu u nezaboravnoj Hustonovoj adaptaciji romana Rudyarda Kiplinga ''Čovjek koji htio postati kralj'' (1975.), ostarjelog i nikad romantičnijeg odmetnika Robina Hooda u Lesterovoj romantičnoj avanturi ''Robin i Marian'' (1976.) ili onu kriminalnog genija Piercea koji osmisli, a potom i realizira nezapamćenu pljačku u Crichtonovoj ''Velikoj pljački vlaka'' (1978.).
Što se tiče 80-ih, Connery ne usporava ritam već nastavlja birati nezaboravne uloge poput one svemirskog šerifa u Hymasovom SF westernu ''Planet prokletih'' (1981.), besmrtnika Ramireza u fantaziji ''Gorštak'' (1986.) ili beskompromisnog fratra istražitelja Williama von Baskervillea u Annaudovoj adaptaciji romana ''Ime ruže'' Umberta Eca. Konačno priznanje struke, Connery doživljava 1987. kad osvaja Oskara u kategoriji najbolje sporedne muške uloge i to one iskusnog policajca Jima Malonea koji s Elitom Nessom kreće u borbu protiv mafije i njezina 'bossa' Ala Caponea u gangsterskom remek-djelu Briana De Palme ''Nedodirljivi''.
Do kraja svoje impresivne karijere Connery nas je među ostalim ulogama iznova oduševljavao i kao mudri otac pustolova Indiane Jonesa u ''Indiana Jones i posljednji križarski rat'' (1989.), ruski kapetan podmornice u špijunskom trileru ''Lov na Crveni Oktobar'' (1990.), majstor za zatvorski bijeg u akcijskom spektaklu ''Hrid'' Michaela Baya (1996.), itd., itd.. Od aktivne glume se oprostio 2003. nakon gore spomenutog fijaska imena ''Družba pravih džentlmena'', a valja naglasiti i kako je za života bio aktivni član 'škotske nacionalne stranke', stranke koja zagovara neovisnost Škotske.
Moglo bi se tu dakako još štošta ispisati o njegovoj karijeri i privatnom životu, no umjesto toga ćemo vas ponukati da njemu u čast ipak pogledate jedan od vama dražih filmova u kojem ćete ponovno čuti onaj naglašeni škotski akcent, diviti se njegovom neponovljivom šarmu, eleganciji i talentu.
