Jutros nas je u 76. godini života zauvijek napustio Žarko Potočnjak! Bila je to tužna vijest koja nas je nemilosrdno zaskočila dočim smo otvorili domaće novine i portale. Hrvatskih glumačkih legendi sve je manje, a s Žarkom smo izgubili još jednu, jednu koja nas je u karijeri dugoj gotovo pola stoljeća toliko puta zdušno nasmijala i zabavila. Ovim tužnim povodom, prisjetit ćemo se kratko njegova života i uloga koje ćemo vječno pamtiti.
Žarko Potočnjak rođen je 1946. u Pakracu kao jedinac majke učiteljice i oca pravnika. Odmalena je bio zaljubljen u glumu i kazalište te je već kao osnovnoškolac nastupao u brojnim školskim predstavama i priredbama. Ljetujući kod djeda, zavolio je brodograditeljstvo. Nakon srednje škole u Šibeniku i učenju brodograditeljskog zanata, upisuje studij brodogradnje kojeg pak napušta u trećoj godini te se vraća prvoj ljubavi, glumi. Upisuje Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu koju završava 1972.
Prvu filmsku ulogu igrom slučaja, dobiva još 1966. u filmu Eduarda Galića, ''Prikupljanje hrabrosti''. Naime, Galić je tražio mladića s prodornim plavim očima, a Žarko je bio savršen kandidat. Prve profesionalne uloge dobio je zagrebačkom kazalištu 'Komedija'. Zahvaljujući svojoj mršavoj i gipkoj građi, od strane kolega dobiva nadimak 'Guma'. Glumio je u brojnim mjuziklima i rock-operama stoga je dobro izučio tehnike plesa i pjevanja. Iz 'Komedije' se prebacio u kazalište 'Gavella' gdje je proveo, kako je sam znao reći, najljepših 18 godina svoje profesionalne karijere.
Nezadovoljan stanjem na hrvatskoj kazališnoj sceni, Potočnjak sa kolegom Zlatkom Vitezom i još nekolicinom drugih kolega s Akademije 1975. u omanjem stanu u Vlaškoj 38 osniva kazalište 'Rinoceros'. Kazalište, odnosno, stan je za vrijeme izvedbi mogao primiti maksimalno 18 gledatelja stoga su ljeti često odlazili na turneje po gradovima, selima i manjim mjestima. Uskoro su kazalište preimenovali u 'Histrion' te su se u potpunosti posvetili temelju starog srednjevjekovnog kazališta.
Paralelno s kazališnom karijerom, Potočnjak sve češće počinje nastupati u TV serijama i filmovima, a prve zapažene uloge bilježi u ratnoj drami ''Prijeki sud'' Branka Ivande iz 1978. i drami ''Živi bili pa vidjeli'' Brune Gamulina i Milivoja Puhlovskog. Pravu afirmaciju doživljava u prvoj polovini 80-ih kroz uloge u filmovima ''Gosti iz galaksije'' i ''Zločin u školi'', odnosno, popularne dječje TV serije ''Smogovci'' i ''Lažeš, Melita''. Do kraja desetljeća nastupa među ostalim i u Vrdoljakovim ''Glembajevima'', TV seriji ''Putovanje u Vučjak'', a publika ga je posebno upamtila po ulazi prevaranta Motke u hit seriji ''Ptice nebeske'' (1989.).
Za vrijeme Domovinskog rata postaje član 106. osječke kao i umjetničke brigade. Kroz 90-e nastupa i u brojnim filmovima poput ''Karneval, anđeo i prah'', ''Vukovar se vraća kući'' i ''Novogodišnja pljačka'', a u novom mileniju ćemo ga uz bezbrojne predstave pamtiti i po ulogama u TV serijama ''Jel' me netko tražio?'', ''Najbolje godine'', ''Nad lipom 35'' ,''Odmori se, zaslužio si'' i ''Ko te šiša'' kao i filmove ''Ajmo žuti'', ''Duga mračna noć'', ''Trešeta'', ''Libertas'', odnosno, sinkronizacije animiranih filmova ''Auti'', ''Kuća velikog mađioničara'' i dječjih filmova poput ''Prdoprah doktora Proktora'' i ''Medvjedić Paddington''. Za života je osvojio i brojna priznanja poput 'Nagrade hrvatskog filmskog glumišta', ''Marul' ili 'Dani komedije'.
Moglo bi se još štošta ispričati o njegovoj bogatoj karijeri i životu, no zahvaljujući brojnim antologijskim ulogama, Žarko Potočnjak neće nikad biti zaboravljen. Zbogom Maks, Puba Fabriczy, Sjekira, Čaplja, Motka, zbogom Žarko!
Piše: Ivica Perinović
