Jučer su to među ostalima bili Clint Eastwood, Alida Valli ili Rainer Werner Fassbinder, a današnji pak dan obilježavaju rođendani nekih drugih značajnih persona iz svijeta sedme umjetnosti. Mi ćemo posebnu rođendansku čestitku uputiti jednoj od najvećih filmskih ikona, ali i pop kulture općenito, nezaboravnoj Marilyn Monroe!
Rođena 1. lipnja 1926. u Los Angelesu pod imenom Norma Jeane Mortenson, danas svima znana Marilyn Monroe, imala je jedno prilično turbulentno i ne osobito sretno djetinjstvo. Kao nezakonito dijete hollywoodske montažerke, narušena psihička zdravlja i norveškog useljenika, malena Norma djetinjstvo provodi po sirotištima, kao štićenica u obiteljima koji su za njezinu skrb bili plaćeni od države, a na kraju i kod majčinih prijatelja i rodbine. Premda je bila tek osrednji učenik, Norma je u srednjoj školi pokazala veliki talent kroz pisanje pa je postala jedna od novinara u školskim novinama.
Kako se u dobi od nepunih 16. ponovno našla u poziciji zbog koje se trebala vratiti u sirotište, Norma je izbjegla takav scenarij odlučivši se na brak s lokalnim tvorničkim radnikom Jamesom Doughertyem. Ubrzo se sa suprugom seli na Santa Catalinu, a kad 1944. on s mornaricom ode u rat na Pacifiku, Norma se seli kod suprugove obitelji i nalazi posao u tvornici municije. Tamo prvi put modelira za jedan kalendar i odlučuje se na karijeru modela, unatoč protivljenju supruga.
Poznata postaje u 20. godini, pozirajući gola za kalendar 'Zlatni snovi'. Zahvaljujući Emmeline Snively, vlasnici 'Blue Book Model Agency', Norma 1946. potpisuje ugovor s glumačkom agencijom, a nakon audicije za moćni studio '20th Century Fox', čelni čovjek kuće Darryl F. Zanuck joj nudi polugodišnji ugovor, nakon čega si Norma uzima umjetničko ime Marilyn Monroe.
Iako u tom polugodišnjem periodu Marilyn nije dobila nikakvu ulogu, vrijeme marljivo troši na brojne tečajeve glume, plesa i pjevanja, a nakon novog ugovora polako dobiva i sitne ulogice u filmovima poput ''Opasne godine'' (1947.) ili komediji ''Scudda Hoo! Scudda Hay!'' (1947.). Njezin entuzijazam je bio enorman, no učitelji glume joj nisu davali previše šanse, govoreći kako je previše povučena i nesigurna u svoje sposobnosti.
Nakon još nekoliko nezapaženih sitnih rola, Marilyn se vraća modeliranju sve očekujući novu priliku, a nju joj pronalazi agent J. Hyde. Smatrajući kako ona posjeduje 'ono nešto', Hyde joj pronalazi ulogu ljubavnice postarijeg advokata Angele, u noir klasiku Johna Hustona ''Džungla na asfaltu'' (1950.). Zahvaljujući prirodnoj erotičnosti, Marilyn s lakoćom baca u drugi plan svoje kolegice i te iste godine dobiva manju ulogu u slabo zapaženoj sportskoj drami ''Vatrena kugla'', odnosno, onu gospođice Casswell u briljantnoj drami Josepha L. Mankiewicza ''Sve o Evi''.
Otada dobiva sve veće uloge (u kompanijama '20th Century Fox', 'MGM' i 'RKO'), iskazujući poseban talent komičarke kroz hit komedije ''Majmunska posla'' (1952.) i ''Muškarci više vole plavuše'' (1953.) Howarda Hawksa, a kasnije i ''Sedam godina vjernosti'' (1955.) i ''Neki to vole vruće'' (1959.) Billya Wildera. Top zvijezdom i svojevrsnom 'božicom seksa' postaje ulogom nevjerne žene koju ubija suprug (tumači ga Joseph Cotten) u noir trileru ''Niagara'' (1953.) Henrya Hathawaya, kojom se svrstava i među 10 najkomercijalnijih američkih glumica.
Plavokosa, atraktivna izgleda, na prvi pogled tipični 'industrijski proizvod' Hollywooda, no zapravo jedinstveni, a na kraju i neponovljivi spoj nimfete-naivke i pin-up djevojke, izrazito spontana i senzibilna, Marilyn postaje pravo osvježenje i novost na sceni.
Popularnost si dodatno povećava udajom (1954.) za 'obožavanog' igrača baseballa, Joea Di Maggija, ambicije joj sve više rastu pa se odvažuje i na kompleksnije dramske uloge, poput one barske pjevačice-skitnice u romantičnoj dramediji ''Autobusna stanica'' (1956.) ili riskantnom pokušaju pariranja glumačkom bardu Laurenceu Olivieru, u romantičnoj komediji ''Princ i plesačica'' (1957.). Takav smjeli pokušaj joj je čak uspio, ali ponajprije jer je to bilo možda i jedno od najslabijih izdanja u inače besprijekornoj karijeri engleskog glumca.
Unatoč stečenoj slavi (50-ih godina postaje najimitiranija glumica) i brojnim pohvalama kritike, Marilyn je i dalje poprilično nesigurna u svoje glumačke sposobnosti pa odlazi na tečajeve glume u prestižni njujorški 'Actors' Studio' gdje upoznaje i svojeg trećeg supruga, proslavljenog dramatičara Arthura Millera. Na samom početku 60-ih godina, usprkos činjenici da je i dalje na vrhu popularnosti i još uvijek iznimno privlačna, Marilyn osjeća sve veći raskorak između već stvorenog mita i dubokih osobnih sumnji u vlastite sposobnosti, zbog čega počinje doživljavati brojne psihičke slomove te postaje prilično ćudljiva i nepouzdana na snimanjima, zbog čega čak i biva otpuštena s filma ''Nešto se mora i pružiti'' Georgea Cukora.
Nesređen privatni život (afera s francuskim glumcem Yvesom Montandom, razvod od Millera pa čak i navodna afera s predsjednikom S.A.D.-a J. F. Kennedyem) rapidno je dovodi u stanje teške psihoze, što na kraju rezultira njezinom samoubojstvom 1962. uzrokovanim smrtonosnim koktelom tableta i alkohola u dobi od tek 36. godina. Premda su nakon njezine smrti brojna holivudska studija pokušala pronaći svojevrsnu 'zamjenu' za Marilyn kroz glumice poput Carroll Baker, ostala je velika praznina.
Zahvaljujući smrti na vrhuncu slave, Marilyn Monroe, poput svojeg tragično preminulog kolege Jamesa Deana, postaje legenda i kult-ličnost novih generacija. Do dana današnjeg, o njoj su napisane nebrojene knjige i snimljeni biografski filmovi, od kojih svakako valja izdvojiti ''Moj tjedan s Marilyn'' Simona Curtisa iz 2011. u kojem je uspješno utjelovljuje Michelle Williams.
