Mjesec travanj je bez ikakve sumnje mjesec u kojem su rođeni brojni velikani iz svijeta sedme umjetnosti, a ne uputiti posebne čestitke nekom od njih bila bi prava šteta. Jedna od takvih legendi, koja je zauvijek zadužila svijet filma je zasigurno i jedan od ponajboljih glumaca svih vremena, veliki Al Pacino, koji danas slavi okrugli 80. rođendan. Prisjetimo se stoga ukratko njegove impresivne filmografije i karijere te još pokoje crtice iz burnog života.
Alfred ‘Al’ Pacino rođen je 1940. u Istočnom Harlemu, srcu ‘velike jabuke’, New Yorku. Kao i kod velikog broja kasnijih filmskih zvijezda, Alovo djetinjstvo nije mirisalo na sreću i uspjeh. Otac ga je napustio kad je imao tek dvije godine, a majka nije mogla između poslova uhvatiti vrijeme za čuvati ga pa su tu ulogu preuzeli njezini roditelji.
Kako su se baka i djed, a kasnije i majka prema njemu odnosili prezaštitnički i rijetko ga puštali van iz njihovog omanjeg stana, maleni Al je tijekom školskih godina, postao lak plijen školskih propalica. Ispočetka je trpio njihove napade i uvrijede, no ubrzo se dosjetio izmišljati kojekakve opake priče, koje je znao gledati u filmovima, na koje ga je majka često odvodila. Zahvaljujući bujnoj mašti i uvjerljivom glumljenju kul frajera među ostalom djecom, napadi su prestali, no ocjene su patile. Ala naime nije osobito zanimala škola i jedini kakav-takav interes je pokazao na satovima glume, što je njegovu majku nagnalo da ga upiše u ‘Visoku školu primijenjenih umjetnosti’. Tamo se zadržao dvije godine, prije negoli su ga izbacili.
Neko vrijeme se uzdržava radeći svakojake minorne poslove i posliće poput dostavljača, pazikuće i vratara, upisuje glumački tečaj H. Berghofa, a 1966. i slavni ‘Actor’s Studio’. Zahvaljujući zavidnom talentu, Ala zapažaju već u prvim kazališnim nastupima (1968. čak i osvaja ‘Obie’ nagradu za najbolju ‘off-Broadway’ ulogu) što ga dovodi na Broadway gdje već 1969. osvaja nagradu ‘Tony’. Na filmu debitira iste godine, u epizodnoj ulozi u malo znanoj drami ‘’Ja, Natalie’’, no niti nepune dvije godine kasnije skreće pozornost na sebe zahvaljujući fantastično odglumljenoj ulozi dilera/heroinskog ovisnika, u hvaljenoj drami Jerrya Schatzberga ‘’Panika u parku droge’’ (1971.).
Zahvaljujući iznimnom talentu, ali i fizionomiji (nižeg rasta, tamne kose i očiju, ovećeg nosa koji mu daje prijeteći izgled i privlačnog izgleda) tipičnog Italo-amerikanca, tad još relativno nepoznati redatelj F.F. Coppola, riskira otkaz kod svojih poslodavaca, inzistiravši da upravo Ala angažiraju za iznimno zahtjevnu ulogu Michaela Corleonea, u njegovom gangsterskom epu ‘’Kum’’ (1972.). Naravno, kako već i sami znate, Coppolin film je ispisao povijest, a Pacino dobiva prvu nominaciju za Oskara i postaje prava zvijezda, zahvaljujući fantastično odglumljenoj ulozi najmlađeg sina mafijaškog dona, koji od pasivnog ratnog veterana i pukog promatrač,a prerasta u hladnokrvnog ‘bossa’ i glavu obitelji Corleone.
1973. potvrđuje svoj talent i zvjezdani status zahvaljujući novoj suradnji s Jerryem Schatzbergom u drami ‘’Strašilo’’, gdje glumi skitnicu i dijeli ekran s Geneom Hackmanom, odnosno, briljantnoj krimi drami ‘’Serpico’’ Sidneya Lumeta, gdje tumači policajca odlučnog da raskrinka korupciju unutar policijskih redova (prva nominacija za Oskara u kategoriji najboljeg glumca). Već iduće godine Al nam se vraća ulozi Michaela Corleonea u drugom, po mnogima još i boljem nastavku ‘’Kuma’’ (1974.), no Oskara mu pred nosom (kao i Albertu Finneyu, Jacku Nicholsonu i Dustinu Hoffmanu) te godine na iznenađenje mnogih krade Art Carney.
Novu priliku za osvajanjem zlatnog kipića Al je imao već godinu kasnije, s nezaboravno odglumljenom ulogom tragikomičnog homoseksualnog pljačkaša banke u Lumetovom remek-djelu ‘’Pasje poslijepodne’’ (1975.), ali malo tko može zamjeriti na odluci da nagrada na kraju ipak ode u ruke Jacku Nicholsonu i njegovoj maestralnoj izvedbi u ‘’Letu iznad kukavičjeg gnijezda’’.
Do kraja tih iznimno uspješnih 70-ih, Pacino se pojavljuje još i u ulozi vozača formule zaljubljenog u smrtno bolesnu djevojku u solidnoj drami ‘’Bobby Deerfield’’ (1977.) Sidneya Pollacka, odnosno, nepravedno zanemarenoj i pomalo zaboravljenoj briljantnoj satiričnoj krimi drami ‘’Pravda za sve’’ (1979.) Normana Jewisona, gdje tumači angažiranog odvjetnika, ogorčenog pravnim sustavom.
80-e započinje ulogom skrivenog policajca ‘ubačenog’ u sastajališta homoseksualaca, sve kako bi pronašao serijskog ubojicu u kontroverznom (gay udruge su tražile bojkot filma koji ih ocrnjuje u društvu) trileru ‘’Mamac’’ Williama Friedkina. Kritika nije bila osobito naklonjena filmu, a isto mišljenje su imali i za Alovu propalu, ali sasvim pristojnu komediju ‘’Autor, autor!’’ (1982.) Arthura Hillera. Paralelno sa sve slabijim prijemom njegovih filmova, Al se sve više odaje alkoholu i drogama, no to ga ne sprječava da 1983. pruži antologijsku ulogu nemilosrdnog narko bossa, s incestuoznim porivima Tonya Montane u De Palminom žanrovskom remek-djelu ‘’Lice s ožiljkom’’.
U nadolazećim godinama ostvaruje tek jednu zapaženu ulogu i to onu detektiva zaljubljenog u potencijalnu ubojicu, u krimi trileru ‘’More ljubavi’’ (1989.), ali zato se sve češće vraća svojoj prvoj ljubavi, kazalištu. 1990. po treći put reprizira ulogu mafijaškog bossa Michaela Corleonea u inferiornom, ali i dalje jako dobrom nastavku gangsterske sage ‘’Kum’’. Iste godine tumači još jednog gangsterskog šefa, Big Boy Capricea u Beattyevoj neuspjeloj i šarenoj adaptaciji legendarnog stripa ‘’Dick Tracy’’. Al u svojoj inače iskarikiranoj ulozi, preglumljuje do boli, mahnito krešti glasnije nego ikad, što film nenamjerno u konačnici dodatno čini urnebesno zabavnim.
1992. mu postaje jedna od najboljih godina u karijeri, gdje uz još jednu impresivno odrađenu ulogu prodavača nekretnina Rickya Rome (nominacija za sporednu mušku ulogu) u izvanrednoj Foleyevoj drami ‘’Glengarry Glen Ross’’ oduševljava publiku i kritiku, a na kraju i članove Akademije ulogom umirovljenog slijepog pukovnika u drami ‘’Miris žene’’, za koju konačno osvaja toliko željeni zlatni kipić.
Tu dakako ne prestaje njegov spektakularni povratak pa do kraja desetljeća ostvaruje i zapažene uloge gangstera, koji okonča tragično premda namjerava započeti novi život (‘’Carlitov način’’), detektiva opsjednutog svojim poslom (‘’Vrućina’’), gradonačelnika (‘’Gradska vijećnica’’), drugorazrednog mafijaša Leftya (‘’Donnie Brasco’’), Sotone (‘’Đavolji odvjetnik’’), producenta slavne društveno-političke emisije odlučnog da otkrije veliku aferu (‘’Probuđena svijest’’) i iskusnog trenera rugby momčadi, koji od svoje uspavane ekipe na kraju stvori senzaciju i izigra beskrupulozne vlasnike kluba (‘’Samo igra’’).
U novom mileniju filmove snima nešto rjeđe, ali s daleko manjim uspjehom. Uz kazalište sve češće zna nastupati u zapaženim TV serijama i filmovima za što je u dva navrata nagrađen Zlatnim Globusima (mini serija ‘’Anđeli u Americi’’ i TV film ‘’Ti ne znaš Jacka’’). 2019. se pojavio u epizodnoj ulozi u Tarantinovom remek-djelu ‘’Bilo jednom u Hollywoodu’’ i dugoočekivanom gangsterskom spektaklu Martina Scorsesea ‘’Irac’’, gdje je iznimno energično i uvjerljivo utjelovio kontroverznog sindikalnog vođu Jimmy Hoffu, za što je među brojnim priznanjima nagrađen i novom nominacijom za Oskara i to prvom nakon dugih 27 godina.
Da svojim poznim godinama, unatoč i dalje ne razmišlja o mirovini, veliki Al nam dokazuje s friškom snimljenom TV serijom ‘’Lovci’’, u kojoj tumači vođu tima koja traži preživjele nacističke zločince, odnosno, najavljenoj adaptaciji njemu uvijek voljenog ‘’Kralja Leara’’, velikog barda Williama Shakespearea. Dakako, o Pacinovom životu i djelu mogli bi pisati još satim,a mada niti to ne bi bilo dovoljno kako bi na najbolji način otkrili svu glumačku raskoš ove ikone za koju mnoge generacije tvrde kako je bez ikakve sumnje jedna od, ako ne i najveća u povijesti. Još jednom, naklon do poda i sretan rođendan legendo!
