Današnju rođendansku čestitku upućujemo jednom od najpoznatijih glumaca svih vremena, legendarnom Jean-Paulu Belmondu (87)!
Rođen 1933. u obitelji uglednog kipara, maleni Jean-Paul tijekom djetinjstva nije pokazivao nikakve umjetničke aspiracije, a nije ga niti osobito interesirala škola. U tom periodu svoje vrijeme najrađe posvećuje nogometu i boksu. Upravo s potonjim postiže dobre rezultate, ali istovremeno i dolazi do spoznaje kako mu taj okrutan sport polako izobličuje lice.
Odlučuje se potom za glumu. Roditelji ga upisuju na brojne tečajeve, učitelji ubrzo odgovaraju kako nije dovoljno talentiran, no to ga ne sputava. Uporno se trudi, dobiva sporedne ulogice u kazališnim predstavama, a filmski debi ostvaruje 1956. u kratkom filmu ‘’Molière’’. Prvu ulogu (ponovno epizodnu, naravno) u dugometražnom filmu ostvaruje već iduće godine u komediji ‘’Pješice, konjem, autom’’. Do 1960. se pojavljuje i u zapaženim filmovima ‘’Varalice’’ (1958.) Marcela Carnéa i ‘’Dvostruki obrtaj’’ (1959.) Claudea Chabrola, a onda skupa s Jean-Lucom Godardom ispisuje povijest, s krimi dramom ‘’Do posljednjeg daha’’ (1960.).
S tim filmom, kao i drugima njegova mentora u početku karijere, Godarda (‘’Žena je žena’’ i ‘’Ludi Pierrot’’), Belmondo postaje zvijezda ‘novog vala’. Paralelno, svoj međunarodni ugled povećava nastupima u talijanskim filmovima (‘’Ciociara’’ V. De Sice i ‘’Stranputica’’ M. Bologninija) s profiliranjem likova na klasičan realističan način. U tom istom periodu, Belmondo s lakoćom tumači likove introvertiranog samotnjaka (‘’Moderato Cantabile’’ (1960.) Petera Brooka), kao i svećenika (‘’Léon Marin’’ Jean-Pierre Melvillea) ili mladića koji nakon krađe iz osvete postane pasionirani kradljivac (‘’Kradljivac iz Pariza’’ (1967.) Louis Malle).
U djelima novovalnog pravca, Belmondo je stvorio novu verziju lika gubitnika (sklonog crnom humoru i ekscesu, nerijetko izdanog od žena, dovedenog do samog čina samoubojstva) kakav su u prošlosti često utjelovili njegov zemljak Jean Gabin ili američki kralj noir krimića, veliki Humphrey Bogart ili prekooceanski ‘buntovnici bez razloga’, Marlon Brando i James Dean.
Zahvaljujući svojim atletskim sposobnostima (uglavnom je sam izvodio svoje kaskaderske scene), Belmondo počinje sve češće prihvaćati uloge u pustolovnim komedijama (npr.‘’Cartouche’’) i akcijskim filmovima, s čim dodatno cementira svoj već stečeni status međunarodne glumačke zvijezde, a koliko je bio popularan u to vrijeme govori i činjenica, kako je na ovim prostorima uz naslove samih filmova, nerijetko osvanulo i njegovo ime (npr. ‘’Belmondo veličanstveni’’ (1973.) Phillipea De Broce).
Belmondo je bio sposoban odglumiti što god mu se ponudilo i niti jedan izazov mu nije bio težak. Na velikom ekranu je s podjednakim uspjehom tumačio policajce i gangstere, pustolove i vojnike, a često je glumio i u kazalištu. Uz spomenute redatelje, Godarda, Melvillea, Chabrola, De Brocu i Mallea, najčešće je surađivao s H.Venruilom (‘’Vikend u Zuydocoteu’’, ‘’Provalnik’’, ‘’U labirintu moći’’, ‘’Strah nad gradom’’, ‘’Lešinari’’…) i Georgesom Lautnerom (‘’Profesionalac’’, ‘’Policajac ili bandit’’, ‘’Guignolo’’…), odnosno renomiranim autorima, Truffautom ili Resnaisom.
2001. Belmondovo doživljava moždani udar, koji ga prisiljava na pauzu, no glumi se ipak vraća 2008. s dramom ‘’Čovjek i njegov pas’’ nakon čega snima još jedan kratki film te se konačno umirovljuje. Mi mu ovom prilikom još jednom šaljemo rođendanske čestitke te se zahvaljujemo na brojnim ulogama i filmovima (uz kratke i TV filmove, njih preko 90), uz koje smo odrastali kao filmofili, a naposljetku i sami ljudi.
